Većina radnika može natprosječno raditi, ali prosječnu plaću samo – sanjati!

Prosječna neto plaća u BiH prije dva mjeseca iznosila je 1304 KM. No, prosječan zaposlenik u BiH može samo sanjati prosječnu plaću. Velika većina zaposlenih ima plaću znatno manju od prosječne. I vrapcima na granama jasno je to da prosječnu plaću napuhavaju visoke plaće zaposlenih na lukrativnim radnim mjestima. Mnogi u Federaciji BiH imaju minimalne plaće, a preživljavaju zahvaljujući dodacima za topli obrok i prijevoz. U Službenim novinama Federacije BiH stoji da najniža plaća za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca, prema odluci Vlade FBiH, iznosi 619 KM. Mnogima nije jasno zašto je minimalna plaća u manjem entitetu za 281 KM veća. Zaposlenici s minimalcem u Federaciji BiH očekivali su da će se mjerodavni smilovati i podići minimalnu neto plaću na tisuću KM, ali od toga za sada ništa.

U mnogim državama prosječna neto plaća nije pravo mjerilo, umjesto prosječne, mjerilo je medijalna plaća. Statističke službe u BiH ne obračunavaju medijalne plaće, ali prema procjenama, ona iznosi oko 860 konvertibilnih maraka. Medijalna neto plaća predstavlja iznos u odnosu na koji je 50 posto zaposlenih imalo manju plaću, dok je preostalih 50 posto zaposlenih imalo veću neto plaću od tog iznosa. Kad bi se poredale plaće svih zaposlenih od najmanje do najveće i taj niz presjekao na pola, iznos plaće na toj polovini bio bi medijalna plaća. Medijalna plaća mnogo realnije govori o stvarnim primanjima većine zaposlenika.

Zaposlenici s minimalcem pravi su umjetnici preživljavanja. Mnogi poslodavci ističu da, nažalost, nemaju “prostora” za veće plaće od minimalca, a zaposlenicima koji primaju minimalne plaće alternativa je – dijaspora. Mnogi ostaju na minimalcu zbog potrebnih godina staža za mirovinu. I pri tom se nadaju da će se vlasti i poslodavci smilovati i podići minimalac na tisuću KM. Njihov položaj podsjeti nas na razgovor (ne)ugodni između Amerikanca, Francuza i građanina BiH. Amerikanac reče da ima plaću od 4000 dolara, a da mu za život treba 3000. Na pitanje što radi s ostatkom od tisuću dolara, odgovorio je:

– To se kod nas ne pita.

Francuz reče da ima plaću 3500 eura, a da mu za život treba 2500. Na pitanje što radi s ostatkom od tisuću eura, odgovorio je:

– To se kod nas ne pita.

Građanin BiH reče da ima plaću od 800 konvertibilnih maraka, a da mu za život treba 2500 KM.

– Kako je to moguće? – čude se Amerikanac i Francuz.

– To se kod nas ne pita – odgovori građanin BiH.

Mnogim zaposlenicima plaće znaju kasniti i po nekoliko mjeseci. Jedan hrabriji djelatnik koji tri mjeseca nije primio plaću obrati se direktoru:

– Oprostite, direktore, ja tri mjeseca nisam primio plaću?

– Oprošteno ti je – uzvrati direktor.

Drugi radnik ekipi oko šanka reče:

– Primio sam 13. plaću.

– Nemoguće – rekoše nazočni.

– Moguće je, radim već 20 mjeseci – objasni im.

Trećega je supruga upitala:

– Jesu li ti podigli satnicu u tvrtki?

– Jesu. Sad umjesto osam sati dnevno radim deset sati – odgovorio je.

Četvrti koji je na minimalcu reče:

– Legla mi plaća, a imam osjećaj da je netko već spavao s njom!

Peti se požali ekipi:

– Žena mi reče da joj treba 350 maraka, koliko koštaju čizme za prijelazno razdoblje. K’o da prelazi u Real Madrid!

BiH sve više postaje društvo bogatih i siromašnih. Srednji sloj sve je tanji i tanji, tako da i sve rjeđi pripadnici tog tankog srednjeg sloja sve teže spajaju kraj s krajem. Pa kod onih bogatijih u BiH raste štednja, a kod siromašnih rastu rate za kredite koji se često uzimaju za puko preživljavanje. Depoziti građana kod komercijalnih banaka u rujnu prošle godine iznosili su više od 15,5 milijardi KM. S druge strane, iznos plasiranih kredita građanima u kolovozu prošle godine iznosio je 11,5 milijardi KM. Za one s manjim primanjima od prosječne neto plaće, a pogotovo od medijalne neto plaće, mjesečna izdvajanja za hranu “pojedu” većinu mjesečnih primanja. Sindikalna potrošačka košarica za rujan prošle godine iznosila je gotovo tri tisuće KM, a minimalna plaća pokrivala je svega 20-ak posto njezine veličine. Zbog enormnog rasta cijena prehrambenih proizvoda, tanke plaće postajale su realno sve tanje zbog činjenice da gotovo gro njihova iznosa ode za hranu. Pa nije jasno zašto su građani BiH, koji imaju tako tanke prosječne, a još tanje medijalne plaće među najdebljima u Europi.

Provedena istraživanja govore da radnici u BiH priželjkuju neto plaće u iznosu od 1500 do 2000 KM. Pojedini poslodavci pokušavaju koliko-toliko podići plaće djelatnicima kako bi ih ipak zadržali, a neki računaju: ako neće raditi domaći, hoće tko hoće, misleći, naravno, na stranu radnu snagu koja polako pristiže iz Nepala, Indije, s Filipina… U isto vrijeme radnicima ostaju gorke šale, nezgodne zgode i razgovori (ne)ugodni. Tako su Mujo i Haso primili plaću te svratili u jednu birtiju i dugo uz nekoliko rundi razgovarali o plaćama. Kasno su krenuli kući “pod gasom” pjevajući zaleđenim putem, posrnuli i našli se pored ceste na “donjem dijelu leđa”. U tom trenutku naišlo je policijsko vozilo, a policajac ih upita:

– Što je bilo?

– Šta će bit’, bila plaća – objasni Mujo.

Radnik koji radi za minimalac bio je u društvu u kojem se razgovaralo o raznim nemanima na Zemlji, među njima i o nemani u Loch Nessu. Pitali su ga koja je njemu najgora neman.

– Od svih nemani meni je najgora NEMAN za kavu – odgovorio je.

 

Frano Vukoja – vecernji.ba

Total Views: 392 ,