Zrinko Čuvalo: Postoji težnja da se Hrvate isključi iz odlučivanja kad je politička i svaka druga vlast u pitanju

Predsjednik Hrvatske stranke prava BiH i Herceg Bosne Zrinko Čuvalo Ovo svoje razmišljanje potvrđujem činjenicom da je u Daytonu postignut mir, odnosno zaustavljen rat oružjem, a nastavljen nekim drugim perfidnijim sredstvima.

 

 

Predsjednik Hrvatske stranke prava BiH i Herceg Bosne Zrinko Čuvalo u intervjuu za Večernji list naglašava kako Hrvatski narodni sabor nema alternativu te je jedini ispravni način organiziranja kako se na demokratski način boriti i izboriti za prava Hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

– Prava su nam zasigurno ugrožena i uskraćena, što zbog naših propusta, što zbog težnje drugih da nas kao narod isključe iz odlučivanja kad je politička i svaka druga vlast u pitanju, kako u BiH tako i u Federaciji BiH, kao i u Republici Srpskoj kao drugom entitetu – naglasio je Čuvalo. Navodi kako je u Daytonu postignut mir, odnosno zaustavljen rat oružjem, a nastavljen nekim drugim perfidnijim sredstvima. Upozorava i kako je u temelje tog mira ugrađena nepravda prema BiH kao cjelovitoj državi, a posebno je učinjena nepravda hrvatskom narodu. U pogledu djelovanja stranke naglašava kako su ključni prioriteti pravaštva osiguranje pravednog i istinski demokratskog društva, svih građanskih i političkih sloboda i prava, isključujući svako propovijedanje i provedbu nasilja te rasne, nacionalne, vjerske ili ideološko-političke mržnje i nesnošljivosti. Ističe i kako mu je velika čast, ali i obveza biti predsjednik pravaške opcije i promicatelj velike pravaške ideje oca domovine dr. Ante Starčevića. Kada je riječ o onomu što nas čeka u idućem razdoblju, navodi kako je pred nama vrijeme pregovora, odnosno pristupanja Europskoj uniji.

– Kad kažem “nama”, mislim na nas Hrvate i cijelu BiH, zemljopisno, ekonomski i politički. Činjenica je da smo mi Hrvati u BiH, u odnosu na druge, u prednosti zbog činjenice da smo mi ulaskom Republike Hrvatske u EU postali građani Europske unije – objasnio je Čuvalo.

Što se tiče izmjene Izbornog zakona i legitimnog izbornog predstavljanja, HSP BiH i Herceg Bosne daje, naglasio je, punu potporu politici HNS-a i timu kolega koji vode pregovore oko ovog procesa na čelu s predsjednikom HNS-a Draganom Čovićem.

Podržavaju i tehničke izmjene uvođenjem novih tehnologija prilikom izbornog procesa, ali kada se za to steknu svi uvjeti. Upozorio je pak na situaciju u kojoj hrvatskom narodu njegova predstavnika u Predsjedništvo BiH biraju pripadnici drugog naroda, u ovom slučaju Bošnjaci, pod izgovorom da ga biraju građani, a tako se u BiH, prema posljednjem popisu, izjašnjava manje od 2% stanovništva.

Od 2022. godine na čelu ste HSP-a BiH i Herceg Bosne, političkog subjekta koji je nastao ujedinjenjem dviju značajnih pravaških opcija u zemlji. Kako je tekao vaš politički put?

– Točno je da sam od 2022. godine na čelu Hrvatske stranke prava BiH i Herceg Bosne, kako ste i sami rekli, nastale spajanjem dviju pravaških opcija, a prije toga jedna od njih dvije spojila se s još jednom pravaškom strankom, tako da je ova sadašnja spoj triju pravaških opcija.

Moje političko djelovanje u pravaštvu počinje aktivno 2006. godine u Temeljnom ogranku HSP-a u mom selu Proboj iako je pravaško razmišljanje i djelovanje na osobnoj razini počelo mnogo ranije. Naime, devedesetih godina, u nacionalnom zanosu i demokratskim promjenama, postao sam član sveopćeg hrvatskog pokreta pod nazivom Hrvatska demokratska zajednica. Uključio sam se aktivno u obranu naših hrvatskih prostora od samog početka rata u BiH u sastavu HVO-a. Prestao sam biti član HDZ-a u vremenu nemilih i meni neprihvatljivih činjenica, a riječ je o ubojstvima pravaških prvaka toga vremena. Časnih ljudi, istinskih domoljuba dr. Ante Paradžika i Blaža Kraljevića te njegove osmeročlane pratnje. Meni, kao tada mladu čovjeku, mogu reći politički neukom, a pogotovo kao vjerniku katoliku, bio je neprihvatljiv ovakav način djelovanja tadašnje demokratske vlasti. Ti događaji nikako nisu doprinosili zajedništvu i sveopćoj pomirbi unutar hrvatskoga naroda, a ni stvaranja slobodnog i demokratskog društva, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, te borbe protiv velikosrpske politike i vojne agresije takozvane JNA na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Po završetku rata 1995. i u vremenu koje slijedi do 2006. razmišljao sam, a i bilo mi je nuđeno da se uključim aktivno u Hrvatsku stranku prava. Nisam to učinio zato što je u tadašnjem vodstvu stranke bilo ljudi za koje sam smatrao da ne pripadaju pravaštvu i to me odbijalo aktivno se uključiti. Ali 2006. odlučio sam se aktivirati kako bih istinski djelovao i promicao pravaška načela, što nije lako, ali je časno i tako počinje moj pravaški politički put od predsjednika Ogranka do predsjednika stranke. Doživio sam na tom putu svašta, polazeći od neshvaćanja, protivljenja mom načinu djelovanja, raznoraznih podmetanja, ismijavanja, krađe glasova na izborima unutar stranačke liste za Gradsko vijeće i ostalih negativnosti, što me nimalo nije obeshrabrilo, pa sve do podrške i odobravanja, poštivanja mog načina djelovanja unutar stranke. Svojom upornošću i dosljednošću u promicanju i življenju pravaštva, uz podršku kolega koji su iz istog razloga bili aktivni u stranci, došao sam do mjesta predsjednika stranke, iako mi to veliki dio vremena provedenog u stranci nije bilo ni na kraj pameti. Ali na poticaj kolega iz stranke prihvatio sam taj izazov i mogu reći da mi je velika čast, ali i obveza biti predsjednik pravaške opcije i promicatelj velike pravaške ideje oca domovine dr. Ante Starčevića. U BiH djeluje još nekoliko pravaških opcija iako je uvijek aktualna priča kako bismo se trebali svi ujediniti i kao takvi djelovati u političkom životu svog hrvatskog naroda.

Moje je mišljenje, iako mi je to želja, da je to nemoguće zbog činjenice da se ljudi uključuju u politiku iz dvaju razloga. Jedan je osobni interes, a drugi je istinoljubivost i želja za općim dobrom, što je u pravaškim opcijama najizraženije, a te dvije krajnosti ne mogu se nikako pomiriti pa zato i dolazi do čestih raskola unutar pravaških stranaka i stvaranja novih. Imam običaj reći da se u pravaške stranke uključuju dvije skupine ljudi, a to su osobno-interesna i druga, istinoljubiva opće-interesna, a u sve ostale stranke samo jedna skupina ljudi, a to je osobno-interesna pa tako kod ovih ostalih stranaka nema toliko raskola kao kod nas pravaša. Da je pravaš biti lako, pravaš bi bio svatko.

Koji su ključni prioriteti u radu i djelovanju stranke?

Smatramo da smo svi kao pripadnici hrvatskog naroda odgovorni za sadašnjost i budućnost, da svi do posljednjeg trebamo utjecati na kreiranje svoje sudbine, a to se sigurno može uraditi masovnim izlaskom na izbore

– Ključni prioriteti pravaštva su osiguranje pravednog i istinski demokratskog društva, svih građanskih i političkih sloboda i prava, isključujući svako propovijedanje i provedbu nasilja te rasne, nacionalne, vjerske ili ideološko-političke mržnje i nesnošljivosti. Upućivanje na potrebu žurnog mijenjanja načina funkcioniranja javnih i društvenih institucija, što brže smanjenje utjecaja politike na njihov rad, pogotovo utjecaja prilikom zapošljavanja u te institucije da ne bude kriterij podobnost nego sposobnost. Nepravda koja se nanosi pojedincima na ovakav način veliki je uzrok odlaska i iseljavanja mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. To se mora promijeniti ako vlast istinski želi dobro svom narodu. Među važne prioritete, ako ne i najvažnije, ubraja se zaštita majčinstva i obitelji, promicanje pronatalitetne politike kako bismo što prije došli iz negativnog u pozitivni prirodni prirast. Dobar je primjer i na dobrom je putu Zapadnohercegovačka županija, u čijoj sam Skupštini i ja zastupnik Hrvatske stranke prava BiH i Herceg Bosne.

Među prioritetima su i briga za braniteljsku populaciju, članove njihovih obitelji, za socijalno ugrožene, hendikepirane osobe, bilo da su ratni ili civilni invalidi. Smatramo da je rješavanje ekoloških pitanja prvorazredna zadaća te se zalažemo za smanjenje ili potpuno uklanjanje zagađenosti prirode. Općenito mi u Hrvatskoj stranci prava BiH i Herceg Bosne mislimo da mi Hrvati u BiH kao narod moramo napraviti pozitivne pomake koji se odnose na duhovnost i moral, odnosno na pravednost i poštenje, demografski se što prije moramo dovesti u pozitivu, kulturno i obrazovno se jačati, a tu je i ekonomski rast, na što ove prethodne tri točke imaju veliki utjecaj, a i sam ekonomski rast bez njih nema svrhu.

Ništa od toga nećemo moći postići ako ne budemo ljudi od istine i ljubavi, što moramo pokazati ne samo za govornicama nego i u stvarnom životu te našim međusobnim odnosima.

Vaša stranka je i članica Hrvatskog narodnog sabora. U kojoj je mjeri važno imati jedno takvo nadstranačko tijelo koje će planirati, definirati i realizirati strateške smjerove djelovanja hrvatske nacionalne politike u BiH?

– Hrvatska stranka prava BiH i Herceg Bosne je članica HNS-a, kao i velika većina političkih stranaka s hrvatskim predznakom u BiH. HNS nema alternativu, to je jedini ispravni način organiziranja kako se na demokratski način boriti i izboriti za prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, a prava su nam zasigurno ugrožena i uskraćena, što zbog vlastitih propusta, što zbog težnje drugih da nas kao narod isključe iz odlučivanja kad je politička i svaka druga vlast u pitanju, kako u BiH tako i u Federaciji BiH, kao i u Republici Srpskoj kao drugom entitetu. Nositelji tih loših težnji i malverzacija koje se čine protiv hrvatskog naroda su politička vodstva srpskog i bošnjačkog naroda uz svesrdnu podršku međunarodne zajednice odnosno visokog predstavnika. To svoje razmišljanje potvrđujem činjenicom da je u Daytonu postignut mir, odnosno zaustavljen rat oružjem, a nastavljen nekim drugim perfidnijim sredstvima. I da je u temelje tog mira ugrađena nepravda prema BiH kao cjelovitoj državi, a posebno je učinjena nepravda hrvatskom narodu. Jer kako objasniti i opravdati uspostavu i legitimaciju RS-a stvorenog na zločinu, odnosno genocidu, što je i presuđeno u Haagu, istrebljenje i protjerivanje 95% hrvatskog naroda s prostora RS-a i masovne zločine nad muslimanima, konkretno u Srebrenici, i ostalim dijelovima RS-a, a istodobno ukinuti Herceg Bosnu.

Unutar HNS-a ima određenih nesuglasica. One se uglavnom odnose na način odnosa najjače stranke u Hrvata HDZ-a BiH prema ostalim strankama, iako tu u posljednje vrijeme ima pozitivnih pomaka, ali ne dovoljno brzom dinamikom kako bi to trebalo i kako, uostalom, stvarna situacija s terena i zahtijeva. Geslo, odnosno poruka HSP-a BiH i Herceg Bosne kad su u pitanju odnosi unutar HNS-a je “zajedništvo u pravednosti”, a nikako zajedništvo u dosadašnjoj paradigmi, gdje pogodovanje, protekcija i druge stvari nanose nemjerljivu štetu hrvatskom narodu. Imamo kolega, odnosno političkih opcija, koji svoje negodovanje iskazuju nedolaskom na sjednice Predsjedništva HNS-a, što nikako ne mogu podržati i to smatram svojevrsnim kukavičlukom. Treba dolaziti i ustrajno se boriti za bolje. Samo kako bi bilo bolje i kako bi se nešto liječilo, treba uspostaviti dijagnozu te primijeniti lijek. Nedolaskom na sjednice Predsjedništva ne možemo doznati dijagnozu, a samim time ne možemo koristiti ni lijek. Lijek je tu da ubije bolest, da bude bolji i jači od bolesti. Ako pokušavamo otrovom liječiti,

Herceg Bosne mislimo da mi Hrvati u BiH kao narod moramo napraviti pozitivne pomake koji se odnose na duhovnost i moral, odnosno na pravednost i poštenje, demografski se što prije moramo dovesti u pozitivu, kulturno i obrazovno se jačati, a tu je i ekonomski rast samo ćemo ubrzati propast. Tako i u ovom slučaju kolege pokušavaju loše stanje izliječiti još lošijim postupcima. Tako neće ići.

Pred BiH su značajne obveze koje treba realizirati u sklopu europskog puta zemlje, a među ostalima, tu je i izmjena izbornog zakonodavstva. Kakvi su stavovi HSP-a BiH i HB kada govorimo o zahtjevima hrvatske strane za legitimnim političkim predstavljanjem?

– Pred nama je vrijeme pregovora, odnosno pristupanja Europskoj uniji. Kad kažem “nama”, mislim na nas Hrvate i cijelu BiH, zemljopisno, ekonomski i politički. Činjenica je da smo mi Hrvati u BiH u odnosu na druge u prednosti jer smo ulaskom Republike Hrvatske u EU postali građani Europske unije. Republici Hrvatskoj trebalo je desetak godina kako bi stekla uvjete za ulazak u EU, koliko će trebati BiH, samo Bog zna. Od nama Hrvatima u BiH sigurno neće mnogo ovisiti, a niti bismo se mi, po mom skromnom mišljenju, trebali previše zamarati time. Moje mišljenje je da samim ulaskom u EU možemo mnogo dobiti u ekonomskom smislu, ali, isto tako, postoji velika opasnost da izgubimo i ovo malo slobode što nam je od nje ostalo. Što se tiče izmjene Izbornog zakona i legitimnog izbornog predstavljanja, HSP BiH i Herceg Bosne daje punu potporu politici HNS-a i timu kolega koji vode pregovore oko ovog procesa na čelu s predsjednikom HNS-a gospodinom Draganom Čovićem.

Podržavamo i tehničke izmjene uvođenjem novih tehnologija prilikom izbornog procesa, ali kada se za to steknu svi uvjeti koji mogu jamčiti puni integritet izbornog procesa kad su u pitanju prijevare bilo koje vrste i jačine. Ali, ima li veće prijevare od one da hrvatskom narodu njegova predstavnika u Predsjedništvo BiH biraju pripadnici drugog naroda, u ovome slučaju Bošnjaci, pod izgovorom da ga biraju građani, a tako se u BiH, prema posljednjem popisu, izjašnjava manje od 2% stanovništva. Što je negdje oko 60.000. Pa otkuda onda uzurpatoru Komšiću nekoliko stotina tisuća glasova. Bošnjacima kao narodu ova činjenica ne služi na čast jer onaj koji vara i krade ne misli dobro ni drugome ni sebi.

Ima li veće prijevare od one da hrvatskom narodu njegova predstavnika u Predsjedništvo BiH biraju pripadnici drugog naroda

HNS nema alternativu, to je jedini ispravni način organiziranja kako se na demokratski način boriti i izboriti za prava Hrvata u BiH

Može li se u BiH napraviti ključni iskorak predstavnika triju naroda u pogledu nekih zajedničkih prioriteta čijim ispunjenjem ova zemlja može postati dio Europske unije?
– Iskorak predstavnika triju konstitutivnih naroda u pogledu nekih zajedničkih prioriteta čijim ispunjenjem BiH može postati dio EU moguć je samo ako predstavnici naroda, sada će ovo zvučati malo paradoksalno, ali mislim da je tako, budu više politički pravaši, bez obzira na stranačku i narodnu pripadnost. Otac domovine dr. Ante Starčević je rekao: “Ne uskratiti ono što se ne može uskratiti i ne jadikovati za onim što se ne može povratiti”. Kada bi se svi držali ovoga gesla, sve bi bilo drugačije i odnosi bi se relaksirali do te razine da bi nas vodili u svaki prosperitet.

Ova godina nam donosi i lokalne izbore. Kako se vaša stranka priprema za navedeni proces?

– Izborna je godina kad su u pitanju lokalni izbori u BiH, a za nas Hrvate i izbori za Europski parlament i Hrvatski državni sabor, gdje ćemo mi, kao pripadnici hrvatskog naroda i kao građani EU-a, što nam je omogućilo dvojno državljanstvo RH i BiH, isto tako sudjelovati i pripremati se dosljednom pravaškom politikom i zagovaranjem odgovornosti i ozbiljnosti kad su politički procesi u pitanju, pa tako i izbori. Smatramo da smo svi kao pripadnici hrvatskog naroda odgovorni za sadašnjost i budućnost, da svi do posljednjeg trebamo utjecati na kreiranje svoje sudbine, a to se sigurno može uraditi masovnim izlaskom na izbore i biranjem po savjesti, vođeni borbom za istinu i ljubavlju prema Bogu i svome  narodu.

 

vecernji list / ljportal

Total Views: 504 ,