{"id":908,"date":"2025-10-22T19:17:53","date_gmt":"2025-10-22T18:17:53","guid":{"rendered":"https:\/\/radisici.ba\/?p=908"},"modified":"2025-10-22T19:17:53","modified_gmt":"2025-10-22T18:17:53","slug":"mile-luburic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radisici.ba\/?p=908","title":{"rendered":"Mile Luburi\u0107"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Svijet je postao ti\u0161i 15. listopada 2025. godine, kada je Mile Luburi\u0107, u svojoj 92. godini, nje\u017eno napustio ovu zemlju, okru\u017een ljubavlju onih \u010diji je \u017eivot tako duboko dirnuo.<\/p>\n

Mile Luburi\u0107 ro\u0111en je 27. prosinca 1933. u Omr\u010denici, u Bosni i Hercegovini, a kr\u0161ten je u Kongori. Bio je najmla\u0111i od sedmero djece Janje i Frana Luburi\u0107a. Mileov rani \u017eivot obilje\u017eile su i te\u0161ko\u0107e i duboka otpornost.<\/p>\n

Tijekom ratnih previranja pretrpio je gubitak oca, gubitak koji \u0107e oblikovati put njegova djetinjstva. Odgojeni uz sna\u017enu i odanu majku, Mile i njegova bra\u0107a i sestre nau\u010dili su vrijednosti ustrajnosti suo\u010deni s neda\u0107ama. Nakon \u0161to im je dom izgorio do temelja, obitelj se preselila u Gornje Radi\u0161i\u0107e, gdje su zapo\u010deli te\u017eak zadatak obnove. Iako su resursi bili oskudni, a svakodnevni \u017eivot te\u017eak, ku\u0107anstvo Luburi\u0107 ostalo je bogato ljubavlju, jedinstvom i trajnim obiteljskim vezama.<\/p>\n

U listopadu 1957., tra\u017ee\u0107i slobodu od komunisti\u010dkog re\u017eima, Mile je s dvojicom prijatelja pobjegao u Austriju. Godinu dana proveo je u izbjegli\u010dkom kampu dok mu 1958. nije odobren odlazak u Kanadu. U Montreal je stigao brodom, bez engleskog, bez obitelji, samo s rukovanjem i “sretnim pozdravom” koji su ga vodili. Poput mnogih izbjeglica tog vremena, suo\u010dio se s te\u0161kim po\u010decima novog \u017eivota sam. Na\u0161ao je posao u rudniku zlata u sjevernom Quebecu, a kasnije se preselio u Elliot Lake kako bi radio u rudnicima urana.<\/p>\n

Ne postoje rije\u010di dovoljno velike da obuhvate divovski \u017eivot \u010dovjeka poput Milea. \u010cvrst kao zemlja, bio je svjetionik u tami, sna\u017ean u svim aspektima koji su zaista va\u017eni. Njegov \u017eivot obilje\u017eili su naporan rad, \u017ertva i nepokolebljiva predanost. Tijekom cijelog \u017eivota ostao je predan o\u010duvanju svoje ba\u0161tine i njegovanju \u017eivahne hrvatske zajednice.<\/p>\n

Mile je bio \u010dovjek starog svijeta, ali s du\u0161om nekoga vje\u010dno mladog. Volio se smijati; volio je sudjelovati u politi\u010dkim debatama. Bio je bezvremenski, slo\u017een lik s ozbiljno\u0161\u0107u i vitalno\u0161\u0107u. Nosio je te\u017einu povijesti u svom glasu, ali njegov duh ostao je izvan vremena; znati\u017eeljan, o\u0161tar i beskrajno anga\u017eiran u svijetu oko sebe. Bio je tip \u010dovjeka koji vas je tjerao da dublje razmi\u0161ljate, osje\u0107ate vi\u0161e i smijete se ja\u010de. Njegov pogled mogao je re\u0107i vi\u0161e nego \u0161to rije\u010di ikada mogu. Njegove ruke gradile su domove, nosile terete i brinule se za svoje voljene. Bio je \u010dovjek duboke kr\u0161\u0107anske vjere; \u017eivio je jednostavno, duboko razmi\u0161ljao i bio je strastveni \u010ditatelj. Volio je knjige. Mnogo je dao i ostavio trag na svima koji su imali sre\u0107u da ga poznaju. \u010cesto se pitamo je li zaista znao dubinu svog utjecaja, tiho i sna\u017eno se pojavljuju\u0107i za svoju obitelj, prijatelje i sam \u017eivot. Mile je nosio srce \u0161irom otvoreno svijetu.<\/p>\n

Mile je upoznao ljubav svog \u017eivota, Ankicu, prije odlaska u Austriju. Iako su ih dijelili ocean i godine, ostali su povezani putem pisama, prave\u0107i planove za zajedni\u010dki \u017eivot u Kanadi. Budu\u0107i da je Ankica mogla imigrirati samo ako su bili vjen\u010dani, par se vjen\u010dao preko punomo\u0107i, a Mileov brat Ante ga je zamijenio, dok su Anteova supruga i sin bili svjedoci. Ankica je stigla u Elliot Lake u prosincu 1961., a 1963. nastanili su se u Oakvilleu, gdje je Mile po\u010deo raditi u Ford Motor Company of Canada.<\/p>\n

Mile i Ankica bili su u braku gotovo 64 godine. Kroz radost i tugu, te\u0161ko\u0107e i mir, hodali su ruku pod ruku, nikada ne pu\u0161taju\u0107i. Njihova ljubavna pri\u010da nije bila napisana u velikim izjavama, ve\u0107 u dobro pro\u017eivljenom zajedni\u010dkom \u017eivotu, svjedo\u010danstvo odanosti, strpljenja i nepokolebljivog partnerstva.<\/p>\n

Kao otac, Mile je bio na\u0161 temelj i na\u0161 heroj. Svoju ljubav je pokazivao djelima. Osigurao je da nikada ne ostanemo bez pomo\u0107i. Slu\u0161ao je s prisutno\u0161\u0107u, volio sa snagom i vodio primjerom. Dao nam je sve \u0161to je imao i dao je to slobodno, radosno i iz dubine svog velikodu\u0161nog srca.<\/p>\n

Milea su pre\u017eivjeli njegova voljena supruga Ankica i djeca: Marijan, Mary (Tom), Nina (Ljubo) i Mike (Elena). Duboko \u0107e ga propustiti njegovi unuci: Natasha (Brodie), Tianna, Ante (Anica), Mile (Nicole), Ivana (Dylan), Niko (Adrianna), Maja i Marko; te njegovi praunuci, Mile i Leif. Za njegovim gubitkom tuguju i njegovi ne\u0107aci, Frano i Zvonko, zajedno sa svojim obiteljima, njegova \u0161ira obitelj u Hercegovini i Hrvatskoj te svi oni koje je imao sre\u0107u nazvati obitelji ili prijateljima.<\/p>\n

Sada, u ti\u0161ini koja slijedi nakon opro\u0161taja, kre\u0107emo se dalje, nje\u017eniji, hrabriji i puniji, jer je na\u0161 voljeni otac bio ovdje.<\/p>\n

Po\u010divaj u miru, Tata. Bio si beskrajno voljen. Uvijek \u0107e\u0161 biti.<\/p>\n

 <\/p>\n

preuzeto sa osmrtnice.dijaspora.hr<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svijet je postao ti\u0161i 15. listopada 2025. godine, kada je Mile Luburi\u0107, u svojoj 92. godini, nje\u017eno napustio ovu zemlju,<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":593,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-908","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/908","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=908"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/908\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":909,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/908\/revisions\/909"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/593"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=908"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=908"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=908"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}