{"id":904,"date":"2025-10-22T18:44:20","date_gmt":"2025-10-22T17:44:20","guid":{"rendered":"https:\/\/radisici.ba\/?p=904"},"modified":"2025-10-22T18:44:20","modified_gmt":"2025-10-22T17:44:20","slug":"prigodom-smrti-nade-tomic-potsjetnik-na-bleiburg-i-krizni-put","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radisici.ba\/?p=904","title":{"rendered":"Prigodom smrti Nade Tomi\u0107 Potsjetnik na Bleiburg i Kri\u017eni put"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Danas (22. listopada 2025.), na groblju Krvnica u Radi\u0161i\u0107ima, ispra\u0107ena je na vje\u010dni po\u010dinak gospo\u0111a Nada Tomi\u0107. Njezin odlazak (20. listopada 2025.) u zagrljaj Gospodu, u kojeg je \u010dvrsto vjerovala, podsjetio me ne samo kako je ona kao djevoj\u010dica pre\u017eivjela patnje Kri\u017enog puta, nego i na \u010dinjenicu da je ove godine 80. obljetnica Bleibur\u0161ke tragedije, koja se (pre)\u010desto pre\u0161u\u0107uje da bi ovi stra\u0161ni i najkrvaviji doga\u0111aji u povijesti hrvatskog naroda pali u zaborav. Rijetki su koji mogu jo\u0161 svjedo\u010diti o tada\u0161njim komunisti\u010dkim zlodjelima. Nedavni Nadin odlazak u vje\u010dnost svjedo\u010di da nas ostavljaju i oni najmla\u0111i iz kolona smrti. Ali nikoga od njih, bili oni mrtvi ili jo\u0161 \u017eivi, Bleiburg, kri\u017ene puteve i kolone smrti, ne smijemo zaboraviti. Ako pre\u0161u\u0107ujemo i nije\u010demo svoju povijest, svoje mu\u010denike i svoje pokojne, nije\u010demo sami sebe i gradimo budu\u0107nost bez \u010dvrstih temelja.<\/p>\n

Nada je ro\u0111ena 11. svibnja 1939. na Humcu od oca Ivana (Ike) Gali\u0107a, korjenom iz Gorice, i majke Matije Grani\u0107 iz Va\u0161arovi\u0107a. Iko je tada bio nadglednik u duhanskoj stanici u Ljubu\u0161kom. Uz to, bio je fotograf i glazben \u010dovjek. Odmah po dolasku partizana u Ljubu\u0161ki, me\u0111u brojnim zatvorenicima bili su Iko i brat mu Ante. Sve su to bili \u201eneprijatelji naroda\u201d! Ante je streljan na strati\u0161tu \u201eBare\u201c u Ljubu\u0161kom, Iko je iz zatvora uspio pobje\u0107i, a na udaru se na\u0161la cijela Gali\u0107a obitelj, koja se od straha razbje\u017eala.<\/p>\n

Stri\u010devi i tetke su se pridru\u017eili ostalom narodu na povla\u010denju i pro\u0161li patnje Kri\u017enog puta. Nadin stric Stanko je na Kri\u017enom putu ubijen, a stri\u010devi Mirko i Ljubo, i dvije tetke, su se poslije Kri\u017enog puta nastanili u Borovu. Osje\u0107ali su da im je tamo bilo sigurnije \u017eivjeti nego u Hercegovini.<\/p>\n

Svjedo\u010dila je Nada: \u201eOstali smo u ku\u0107i: baka, majka, i nas \u010detvero djece. Do\u0111o\u0161e \u201eosloboditelji\u201c, naredi\u0161e da pokupimo neke stvari i istjera\u0161e nas iz ku\u0107e. Oti\u0161li smo kod prve susjede i domalo smo iz tu\u0111eg dvori\u0161ta gledali kako na\u0161a ku\u0107a gori. Ostadosmo sami, bez ku\u0107e i ikoga da se za nas brine i za\u0161titi. Nije bilo druge nego bje\u017eati\u201d.<\/p>\n

Odlazak u nepoznato<\/p>\n

Matija s \u010detvero nejake djece i svekrva krenuli su na put u nepoznato. I\u0161li su preko \u010citluka i Mostara prema sjeveru. Nada se nije sje\u0107ala kojim su putem dalje i\u0161li, ali je bila svjesna da su bje\u017eali od onih koji su ubijali. Pri\u010dala je kako su prelazili preko neke rijeke, mora da je to bila Neretva, na kojoj je most bio sru\u0161en. Matija je morala djecu prenositi na drugu stranu preko improviziranog mosta. Baka je prva pre\u0161la, a majka je prenosila jedno po jedno dijete. One prenesene baka je \u010duvala dok je majka i\u0161la po ostale.<\/p>\n

Prisje\u0107ala se Nada potresnog trenutka kad je njezina majka, od iznemoglosti, straha, i o\u010daja, kraj puta ostavila jednogodi\u0161njeg sina Kre\u0161u, u nadi da \u0107e ga neka dobra du\u0161a koja bude dolazila iza njih nai\u0107i i uzeti. Cijelo vrijeme ga je na rukama nosila. Osje\u0107ala je da ne mo\u017ee dalje; ostala je bez snage i nade, i u o\u010dajni\u010dkoj panici kraj puta je ostavila svoje najmla\u0111e dijete. Ali nakon kra\u0107eg odmaka, potr\u010dala je nazad, zagrlila svoje dijete i plakala. Kako bi majka ostavila svoje dijete?! Sre\u0107om, na\u0161la je kraj puta metalnu posudu, u nju stavila Kre\u0161u, zavezala konopi\u0107 i putem \u201evozila\u201d sin\u010di\u0107a.<\/p>\n

Obitelj je do\u017eivjela veliko izenena\u0111enje kod se kod Zidanog Mosta pred njima na motoru pojavio Iko. Svi su lili suze radosnice. Ali odmah potom su se rastali i svi gorko plakali. Da bi spasio glavu, Iko je, mole\u0107i Matiju nek dobro \u010duva djecu, oti\u0161ao dalje. Zavr\u0161io je u Argentini i tamo umro 1995. godine.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Prisje\u0107ala se Nada i stra\u0161nog prizora u Sloveniji: majka je s jednog mosta bacila dijete u rijeku. Vikala je da \u0107e ga radije ona baciti u rijeku nego da ga oni ubiju. Matija je svojoj djeci vi\u0161e puta pokrivala o\u010di da ne bi gledali pobijene ljude kraj puta i na nekoj livadi. Znala je Nada re\u0107i, moja sje\u0107anja su neke nepovezane slike koje mi se pojavljuju; one mi se kao film vrte u glavi.<\/p>\n

Povratak doma<\/p>\n

Do kuda u Sloveniji su do\u0161li, nije Nada bila sigurna. U jednom trenutku do\u0161la je naredba da krenu nazad. Uputili su ih kroz Slavoniju i stigli su u Retkovce. Imali su sre\u0107u da su se djeca vozila u nekakvim zapre\u017enim kolima. Na jednom mjestu su \u010duli da netko zove Matiju. Bio je to njezin brat Pero Grani\u0107. K njemu je potr\u010dala, ali partizani joj nisu dali blizu. Rekli su joj: \u201eDa ti nije djece sad bi ti bio kraj!\u201c To je bio posljednji put kad je vidjela brata. Nikad se nije ku\u0107i vratio. Ubijen je na Kri\u017enom putu.<\/p>\n

Nakon kra\u0107eg boravka u Slavoniji, Matija, djeca, i baka vratili su se na Humac. Ali ku\u0107e nije bilo, izgorjela je prije nego su u zbijeg po\u0161li. Primila ih je prva susjeda, a i ona je ostala bez mu\u017ea. Nakon izvjesnog vremena pre\u0161li su kod druge susjede, tako\u0111er ratne udovice. Sirotinja pomagala sirotinji. Ipak, s vremenom, uz pomo\u0107 rodbine, susjeda i dobrih ljudi, popravili su ku\u0107u, uselili se u nju, mole\u0107i Boga, radili i pre\u017eivljavali. Baka Jela je umrla 1963., a Matija 1988. godine<\/p>\n

Nada je zavr\u0161ila stru\u010dnu i trgova\u010dku \u0161kolu u Ljubu\u0161kom. Udala se za Stanka Tomi\u0107a 1959. Imali su troje djece; jedno je umrlo, a od sina i k\u0107erke rodilo im se devetero unu\u010dadi. Stanko je umro 2020. godine.<\/p>\n

I gospo\u0111a Nada se ovih dana pridru\u017eila ne samo svojim najmilijima, nego i tisu\u0107ama onih koji su, kao i ona, jo\u0161 u prvim godinama \u017eivota, morali bje\u017eati od svojih domova jer su, kao Hrvati, bili progla\u0161eni \u201eneprijateljima\u201d naroda. Neka milostivi Gospodin udjeli vje\u010dni pokoj njoj i svima koji pro\u0111o\u0161e krvavim stazama Kri\u017enog puta i postado\u0161e \u017ertve mr\u017enje i terora.<\/p>\n

Svima u Nadinoj obitelji iskrena prijateljska su\u0107ut!<\/p>\n

Ante \u010cuvalo<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas (22. listopada 2025.), na groblju Krvnica u Radi\u0161i\u0107ima, ispra\u0107ena je na vje\u010dni po\u010dinak gospo\u0111a Nada Tomi\u0107. Njezin odlazak (20.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":906,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-904","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radisici"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/904","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=904"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/904\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":907,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/904\/revisions\/907"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/906"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=904"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=904"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=904"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}