{"id":778,"date":"2025-05-01T21:55:44","date_gmt":"2025-05-01T20:55:44","guid":{"rendered":"https:\/\/radisici.ba\/?p=778"},"modified":"2025-05-01T21:55:44","modified_gmt":"2025-05-01T20:55:44","slug":"nezaboravljeni-pjesnik-mile-luburic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/radisici.ba\/?p=778","title":{"rendered":"(Ne)zaboravljeni pjesnik Mile Luburi\u0107"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Tko se sje\u0107a mladog pjesnika Mile Luburi\u0107a iz Ljubu\u0161kog? Malo tko. Bio je izuzetno nadaren i talentiran. Mlad je, u drugom razredu gimnazije, tragi\u010dno okon\u010dao svoj \u017eivot.
\nDa njegova poezija \u017eivi u \u0161kolskim ud\u017ebenicima, me\u0111u velikanima poetske rije\u010di, da na\u0161a djeca u\u010de o velikim ljudima koji su \u017eivjeli ovdje, me\u0111u nama,<\/p>\n

da se osvrnemo i vidimo da i kod nas ima itekako dobrih pjesnika, a ne da uvijek mislimo da je ono \u0161to je tu\u0111e i kvalitetnije i bolje, Mile Luburi\u0107 bio bi i danas itekako \u017eiv. Ovako je zaboravljen. U bilje\u0161ci o ovom mladom pjesniku pi\u0161e ovako: Mile Luburi\u0107 ro\u0111en je 11. lipnja 1958. u Gornjim Radi\u0161i\u0107ima, op\u0107ina Ljubu\u0161ki, Hercegovina. Otac mu, Marijan i majka Janja (ro\u0111ena Bunoza) imali su \u0161estero djece: Ivana, Anicu, Franju, Branka, Milu i Mladenku. Osnovnu \u0161kolu Mile poha\u0111a u Gornjim Radi\u0161i\u0107ima (prva \u010detiri razreda), a zavr\u0161ava u Vitini. Svih osam razreda zavr\u0161io je s odli\u010dnim uspjehom, te 1973. upisuje gimnaziju u Ljubu\u0161kom, gdje prvi razred tako\u0111er zavr\u0161ava s odli\u010dnim uspjehom. Upisuje drugi razred gimnazije i negdje pri koncu \u0161kolske godine, 1. svibnja 1975., stradao je nesretnim slu\u010dajem. Planova je Mile imao puno, jedan od njih je bio upisati studij arheologije nakon srednje \u0161kole, me\u0111utim nesretni slu\u010daj je prekinuo jednu mladost, ugasio mladi \u017eivot i svijetu uskratio neizrecivo lijepe stihove koji bi zasigurno nastajali pod Milinom rukom.
\nU Ljubu\u0161kom danas postoji \u010desma, s Luburi\u0107evim stihovima pjesme \u201cOdlazak\u201d: Majko\/Razneso\u0161e me putovi\/i ne \u010duh vi\u0161e gange\u201d. Posthumno je objavljena Luburi\u0107eva jedina zbirka pjesama \u201cVe\u010der\u201d u izdanju Gimnazije Ljubu\u0161ki i Op\u0107inske zajednice za kulturu Ljubu\u0161ki.<\/p>\n

Vi\u0161e ga nema me\u0111u nama\u2026<\/p>\n

Tim povodom umjesto predgovora u knjizi knji\u017eevnik Mile Stoji\u0107 je zapisao: \u201cMile Luburi\u0107a, \u010dovjeka i pjesnika, nema vi\u0161e me\u0111u nama. Sme\u0111okosi dje\u010dak, sjetan i zami\u0161ljen, zaspao je zauvijek na malom groblju u Radi\u0161i\u0107ima. Njegove bistre o\u010di sad su zemlja, topla, hercegova\u010dka. Nju je najvi\u0161e ljubio. A imao je svega sedamnaest godina kad se suo\u010dio s besmislenim licem smrti. Sme\u0111okosi dje\u010dak, dragi prijatelj. Ostavio je pune \u0111a\u010dke bilje\u017enice stihova, oti\u0161ao. Jo\u0161 kao osmo\u0161kolac \u010ditao je Krle\u017eu i Ka\u010di\u0107a, ma\u0161tao o studiju arheologije, odu\u0161evljavao se stihovima Maka Dizdra. Bija\u0161e odli\u010dan u\u010denik, uzorit drug. Prepun zanosa, prepun pjesme. I onda iznenada: smrt\u2026 Njeno okrutno lice uni\u0161tilo je mladost. Jedan svijet, obilje topline, zauvijek je utonuo u ve\u010der\u201d.
\nIvan Luburi\u0107, brat pokojnog Mile, pri\u010da nam da je ljubav prema pisanju, posebno prema pjesmama, Mile pokazivao od malih nogu, prije polaska u prvi razred osnovne \u0161kole. Pisati i \u010ditati je nau\u010dio s nepunih pet godina, \u0161to ga je odvajalo od njegovih vr\u0161njaka. A i u kasnijim godinama Mile je, pri\u010da njegov brat Ivan, uvijek bivao po strani, zami\u0161ljen.
\n\u201cSje\u0107am se da je Mile uvijek kada bi ne\u0161to govorio gledao u jednu to\u010dku. Rije\u010di koje su izlazile iz njegovih usta su bile ne\u0161to neopisivo. Bio je poseban, sve ga je zanimalo. Kada bi pje\u0161ice i\u0161li u \u0161kolu u Vitinu ili iz nje, Mile je u ruci uvijek imao neku knjigu, ne\u0161to bi uvijek \u010ditao\u201d, pri\u010da Ivan. U posthumno objavljenoj zbirci \u201cVe\u010der\u201d, objavljen je samo manji dio njegova pjesni\u0161tva, ka\u017ee Ivan.
\n\u201cZasigurno je vi\u0161e od duplo pjesama Mile napisao. Pokojnom Mili bi inspiracija do\u0161la u trenutku: uzme bilje\u017enicu, zapi\u0161e i tako su nastajale njegove pjesme. Sve pjesme i u zbirci, kao i ostale, nastale su dok je Mile jo\u0161 poha\u0111ao osnovnu \u0161kolu, i to do kraja \u0161estog ili sedmog razreda\u201d, pri\u010da brat Ivan. Osim pjesni\u0161tva Mile je pravio kri\u017ealjke za list Zagoneta\u010d, to mu je bio izvor prihoda \u0161to je tada, kao mladom momku, puno zna\u010dilo. U kri\u017ealjkama je u\u017eivao. No, jo\u0161 je po ne\u010demu Mile Luburi\u0107 bio poseban.<\/p>\n

U\u017eivao je pomagati<\/p>\n

To je bilo njegovo dobro\u010dinstvo i volja pomo\u0107i drugome u svakome pogledu, bez obzira na to koliko to ne\u0161to bilo te\u0161ko ili zahtjevno. U\u017eivao je pomagati, to ga je ispunjavalo i \u010dinilo sretnim, ka\u017ee nam njegova 89-godi\u0161nja majka Janja. Brat Ivan pri\u010da zanimljivu anegdotu iz \u0161kolskih dana: nastavnica hrvatskog jezika mu je bila Ljilja Voki\u0107, djevoja\u010dki se prezivala \u0160kegro. Kasnije je bila ministrica kulture Republike Hrvatske, a danas je ravnateljica jedne od najpoznatijih gimnazija u Zagrebu, VII. gimnazije. Jednom prilikom je Milinom bratu ispri\u010dala kako je dala Mili jedinicu, ali je se kasnije pokajala zbog toga. Naime, na jednom od sati je prozvala Milu da pro\u010dita svoj sastav na odre\u0111enu temu. Kada je pro\u010ditao, dala mu je peticu, ali kada mu je rekla da donese svoju bilje\u017enicu da ocijeni urednost, zatekla je praznu bilje\u017enicu i nakon toga mu dala jedinicu.
\n\u201cKazala mi je kako joj je bilo \u017eao zbog toga \u0161to je u\u010dinila iz razloga \u0161to je shvatila da je taj odli\u010dni sastav Mile taj trenutak izmislio. I u tome ogledala njegova velika stvarala\u010dka mo\u0107\u201d, pri\u010da Ivan.
\nTeme koje je Mile Luburui\u0107 obra\u0111ivao u svojim pjesmama su raznovrsne, ali stje\u010de se dojam kako je najvi\u0161e pisao o majci. Majku je jako volio. Inspirirala ga je. Majke su oduvijek bile ne samo stup obitelji (kad su mu\u017eevi i\u0161li trbuhom za kruhom), nego i svojevrsni simbol doma, ognji\u0161ta, zajedni\u0161tva, muke i patnje, ali i blagosti i nje\u017enosti.
\nU prija\u0161nja im vremena pogotovo nije bilo lako, jer su pored svih poslova, ku\u0107anskih i oko djece, morale raditi i te\u0161ke poslove, \u0161to je danas mnogima nezamislivo. Tu \u017ertvu \u017eene kao majke Mile je posebno uo\u010davao i iz tih razloga je mnogo govorio i pisao o majci. Na taj na\u010din joj odavao zahvalnost za sve.<\/p>\n

Stoji\u0107 danas o Luburi\u0107u<\/strong><\/p>\n

Sje\u0107a li se Mile Stoji\u0107 Mile Luburi\u0107a, kojemu je jednom davno u posthumno objavljenoj zbirci pjesama pisao predgovor?
\n\u201cPro\u0161lo je gotovo \u010detrdeset godina od njegove smrti, a ja nisam zaboravio te krupne i za\u010du\u0111ene o\u010di. Ljubu\u0161ki, rane sedamdesete\u2026 Bio sam pri kraju gimnazije kad se on upisao. Ure\u0111ivao sam tad, skupa s profesorom Matom Grbavcem, gimnazijski list Cathedra, publikaciju koja se tiskala u \u010capljinskoj \u0161tampariji, a on mi je donio prve pjesme, mislim ne\u0161to o hercegova\u010dkim jamama, \u201cpropuntama\u201d u kojima su \u017eivjeli na\u0161i golubovi i mrtvi. Objavio sam mu te pjesme na istaknutom mjestu, a on je nakon toga do\u0161ao u posjet mojoj ku\u0107i. Razgovarali smo o \u0160imi\u0107u i Rimbaudu, o udesu tada\u0161nje Hercegovine, koji se o\u010ditovao kroz siroma\u0161tvo, gastarbajtere i \u201cmagnum crimen\u201d, vjeruju\u0107i u neki bolji i nje\u017eniji svijet u koji \u0107emo se otisnuti nakon zavr\u0161ene velike mature. Sje\u0107anje je nepouzdano, ali mislim da sam u idu\u0107em broju Cathedre publicirao njegovu pri\u010du u kojoj je tematizirao usta\u0161ka zlodjela, pri\u010du nastalu iz kazivanja kakvih je bila puna Hercegovina onog vremena. Publikacija te pri\u010de napravila je pravi mali politi\u010dki skandal, zbog same teme, a ne zbog njezine elaboracije, jer Mile Luburi\u0107 je osu\u0111ivao zlo\u010din. Gimnazijski list je, mislim, zbog te bezazlene pri\u010de, postao predmetom rasprave na op\u0107inskom komitetu, ali je stvar legla zbog zalaganja pokojne profesorice Nevenke Bla\u017eekovi\u0107, koja je i mene i Milu veoma cijenila, a koja je bila bliska tada\u0161njim vlastima. Ja sam nedugo nakon toga oti\u0161ao u Sarajevo na studij knji\u017eevnosti, a Mile je ostao u Ljubu\u0161kom, pi\u0161u\u0107i i dalje pjesme. Neke od njih mi je slao, a ja sam ih objavljivao u tada\u0161njim sarajevskim \u2018Na\u0161im danima\u2019, \u010diji sam bio urednik za vrijeme studija\u201d, prisje\u0107a se Stoji\u0107.<\/p>\n

Ostanak, a ne odlazak<\/strong><\/p>\n

Kad je bio na drugoj godini fakulteta, Stoji\u0107 je, ka\u017ee, dobio brzojav od Milina brata Ivana da je Mile tragi\u010dno preminuo. Odazvao se njegovoj \u017eelji da govori na pokopu u Radi\u0161i\u0107ima, bio je, govori po sje\u0107anju, prvi dan svibnja.
\n\u201cMoje rije\u010di muklo su odzvanjale na starom ilirskome groblju me\u0111u \u010dempresima. Nedugo, nakon toga, dobio sam od Ivana Miline gimnazijske bilje\u017enice pune stihova, koje sam pa\u017eljivo pretipkao i objavio u posebnoj bro\u0161uri, koju je izdala tada\u0161nja op\u0107inska zajednica kulture, a financirao ju je njegov brat Ivan, tad gastarbajter u Njema\u010dkoj. Pri koncipiranju knjige mnogo mi je tad pomogao Rade Budali\u0107, tada\u0161nji urednik \u010dasopisa Most iz Mostara. Zahvaljuju\u0107i ratnom mete\u017eu, ja sam devedesetih zaturio tu knji\u017eicu, u kojoj sam, ako me pam\u0107enje ne vara, pisao i nekakav predgovor. I sada, nakon gotovo \u010detiri desetlje\u0107a, do mene dopire zvuk njegovih blistavih pjesama neobi\u010dne muzikalnosti i \u0161imi\u0107evske refleksije. Ne bih se \u017eelio petljati u tamo\u0161nje prilike, ali mislim da mu je dana\u0161nji grad Ljubu\u0161ki du\u017ean barem jednu ulicu\u201d, ka\u017ee Stoji\u0107. Milinoj obitelji je, ka\u017eu Ivan i Janja, mnogo zna\u010dilo kada su im do\u0161li s prijedlogom da se objavi zbirka njegovih pjesama, jer je na taj na\u010din od zaborava otrgnuto sje\u0107anje na njega, ne od njegove obitelji, koja \u0107e ga se uvijek sje\u0107ati s ljubavlju i po\u0161tovanjem, ve\u0107 od generacija koje dolaze, koje ne smiju zaboraviti da je u njihovoj blizini \u017eivio \u010dovjek koji je u svemu oko sebe pronalazio inspiraciju za pjesni\u0161tvo. Mile Stoji\u0107 je prije 40 godina u predgovoru zbirke \u201cVe\u010der\u201d zapisao: \u201cNjegove bistre o\u010di sada su zemlja, topla, hercegova\u010dka. Nju je najvi\u0161e ljubio\u201d.
\nStihovi pjesme \u201cOdlazak\u201d Mile Luburi\u0107a nalaze se i na \u010desmi nedavno postavljenoj u gradskom parku u Ljubu\u0161kom, koju je izradio njegov brat Ivan. Je li \u010desma, koju je postavio njegov brat, jedino \u0161to je Mile Luburi\u0107 zaslu\u017eio? Je li zaslu\u017eio makar i ulicu, kako ka\u017ee Stoji\u0107, a je li, kako misle mnogi, zaslu\u017eio mjesto i u \u0161kolskim ud\u017ebenicima? Je li Mile Luburi\u0107 zaslu\u017eio ostanak me\u0111u nama, a ne odlazak, kao \u0161to tako lako u vje\u010dnost ispra\u0107amo prave vrijednosti, pa i gangu, iz Luburi\u0107eve pjesme \u201cOdlazak\u201d, \u010dujemo sve rje\u0111e i ti\u0161e, a putovi nas raznose sve vi\u0161e? Mile Luburi\u0107, zaboravljeni pjesnik, zaslu\u017eio je ostanak zbog generacija koje dolaze.<\/p>\n

ZAGONETA\u010c<\/strong><\/p>\n

Kao \u010dovjeka, prijatelja i zagoneta\u010da koji je tragi\u010dnom smr\u0107u nestao iz na\u0161e sredine, ne mo\u017eemo ga nikada zaboraviti, zapisao je u povodu prve godi\u0161njice smrti Mile Luburi\u0107a Stanko \u0160arac<\/p>\n

\u201cMater\u201d<\/strong><\/p>\n

u zaboravu sre\u0107e o\u0107utjeh hladno\u0107u ne\u010dijih usana
\ni zvijezde popado\u0161e u hladne skutove zime
\ntiho
\nja slu\u0161am avetski tihi pla\u010d
\ngolih zidova kraj uzglavlja<\/p>\n

zatim bi sveta\u010dko blijedo lice o\u010das bljesnulo
\ni mater bi duhnula u \u010da\u0111avi cilinder petrolejke<\/p>\n

Izlazak sunca<\/strong><\/p>\n

Iz dalekih gora, krvavoga moga<\/p>\n

ko silnik kakav, ljutit i opak<\/p>\n

izvire svijetli gospodar \u017eivota<\/p>\n

vlasnik svjetlosti, milostiv i jak.<\/p>\n

Jesen<\/strong><\/p>\n

Visoko u mo\u010dvarnom nebu<\/p>\n

dave se \u017edralovi,<\/p>\n

a krvavo<\/p>\n

opalo li\u0161\u0107e zadnjem se odaje snu \u2026<\/p>\n

Nestaje jata vjesnika<\/p>\n

za ju\u017enim stranama.<\/p>\n

Siluete<\/strong><\/p>\n

Spodobe odmi\u010du.<\/p>\n

Usta i brada u crninu uvijena.<\/p>\n

Za njima ostaje nov \u017eivot,<\/p>\n

put utrt sada\u010dem.<\/p>\n

O\u010di<\/strong><\/p>\n

i krv davno ispijeni i \u017euti<\/p>\n

ko duhan, kad u zimi se lista<\/p>\n

i miluje na ozeblom koljenu.<\/p>\n

Spodobe odmi\u010du<\/strong><\/p>\n

sade duhan u rupu od sada\u010da.<\/p>\n

O\u010di i krv davno pomrli<\/p>\n

\u017euti ko Ja na vagi.<\/p>\n

Ve\u010der<\/strong><\/p>\n

1.<\/p>\n

Zemljavim \u010delom plaze crnostrijeci prstiju<\/p>\n

spomen zaboravljenog dana gubi se u zvonjavi.<\/p>\n

Propuntala se svjetlost, utonuli koraci u bespu\u0107e.<\/p>\n

\u0106utim.<\/p>\n

Du\u0161a (tjelesno ne\u0161to posve) predala se nadolasku ti\u0161ine.<\/p>\n

2.<\/p>\n

Ostat \u0107u vje\u010dno \u017eedan plave svjetlosti tvojeg vrutka<\/p>\n

smiruju\u0107 samo pokatkad u tamnim dubljinama nadahnu\u0107a<\/p>\n

tvoju rije\u010d \u0161to sama je \u017eiva ljubav.<\/p>\n

Prokleto tvoje dijete pijano la\u017enih bljesaka<\/p>\n

rasiplje svoje cjelove vjetrovitim ulicama.<\/p>\n

3.<\/p>\n

Crvoto\u010dni stjegovi viju se na plotovima<\/p>\n

cestama teku koraci (krvlju zga\u017eenih naorva)<\/p>\n

blato se lijepi za prste. U du\u0161i te\u0161ka otrovna mrtva<\/p>\n

voda.<\/p>\n

\u010catrnja (utopljeniku)<\/strong><\/p>\n

tijelo je tvoje nestalo s u\u017eitkom<\/p>\n

no\u0107 je prolazila<\/p>\n

zgru\u0161ana voda su\u0161ila se smradom zemlje.<\/p>\n

Odlazak<\/strong><\/p>\n

majko<\/p>\n

razneso\u0161e me putevi<\/p>\n

i ne \u010duh vi\u0161e gange<\/p>\n

(Ovi su stihovi uklesani u zbirci umjetnina posve\u0107enih Majci u Franjeva\u010dkome samostanu na Humcu. Uklesao ih je Milin brat kamenoklesar Ivan)<\/p>\n

Epitaf<\/strong><\/p>\n

I moja je pjesma duboka<\/p>\n

-ko ti\u0161ina rodnih propunti!<\/p>\n

 <\/p>\n

Arhivski \u010dlanak iz Dnevnog lista (napisale: Andrijana Copf i Zorica Volarevi\u0107 – Lj::Portal) i neke od objavljenih pjesama<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tko se sje\u0107a mladog pjesnika Mile Luburi\u0107a iz Ljubu\u0161kog? Malo tko. Bio je izuzetno nadaren i talentiran. Mlad je, u<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":774,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-778","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-radisici"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=778"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":780,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/778\/revisions\/780"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/774"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/radisici.ba\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}