Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

maslinaMaslinarstvo u Hercegovini dobiva na značaju u periodu prije 15 godina kada i započinje značajna sadnja a u tome prednjači općina Ljubuški koja ima više od  320ha površine maslinika u Hercegovini. Kada se osvrnemo na današnju situaciju možemo utvrditi da postoje stabla uglavnom od 10 ili 15 godina starosti ili manji broj stabla od 50 ili više godina do tek posađenih sadnica jedne godine starosti sa različitim sortama gdje dominira sorta Oblica kao i u Republici Hrvatskoj sa 60% učešća Oblice. Međutim, pored Oblice se sve više sade talijanske ili po neka španjolska sorta, primjerice Lećino, Frontoa ili Arbekina,Casaliva i dr.

Prije nekih 8-9 godina u projektu utvrđivanja starosti hercegovačkih stabala maslina Agromediteranski zavod u Mostaru u suradnji sa Agronomskim fakultetom u Zagrebu sa pomoću DNK analize koju je načinio agronomski fakultet u Zagrebu utvrđena je starost stabala maslina u Hercegovini na osnovu dostavljenih uzoraka. Pa tako bilježimo Borasovu maslinu iz Vitine iz  1821. godine, Hrstićevu maslinu iz Radišića starosti oko 150 godina, Novićevu ispod brda Buturovice-Ljubuški 140 godina, a najstarija je maslina iz Žitomislića-pravoslavni manastir 400 godina.

Nakon pronalaska tijeska za masline u blizini Plantaže Ljubuški, pokojni arheolog Radoslav Dodig koji je sa mnom bio prisutan na kamenoj ploči od tijeska bavio se mišlju da se maslina nije sadila u doba Rimljana iz razloga što motivi maslina ne postoje na kamenim spomenicima, za razliku od vinove loze ili vina. Postoji tijesak i u Mogorjelu-Čapljina. Arheolog Bojanovski ne isključuje mogućnost da se maslina nije prerađivala u navedenom tijesku iz doba Antike i da su postojali maslinici iz tog vremena. Nekadašnji kustos humačkog muzeja fra.Milan Jukić se također slaže s tvrdnjom da su maslinici bili na prostoru humačke crkve i šire. Poznati turski putopisac Evlija Čelebija iz 17. stoljeća piše o prisustvu stabala maslina na Buni kod Mostara.

Ja sam bio sklon kazati da kod nas u Hercegovini nije bilo moguće sačuvati stare masline zbog klimatskih prilika u odnosu na Dalmaciju: niže temperature i učestali ratovi, a pogotovo u periodu Turske vladavine. Poznati maslinar Jure Miličić-Šperac kaže da zbog upotrebe svinjske masti u Hercegovini nije bila tradicija upotrebe maslinova ulja.

Čitajući nedavno knjigu koju sam dobio iz Međugorja pod naslovom „Moje Međugorje“ od autora Ante Vasilja Grgasovića u kojoj opisuje svoje doživljaje iz Međugorja i iz života u Sarajevu početkom 20-og stoljeća na jednom mjestu kaže, citiram: „Došao sam iz Šurmanaca, a onda u društvu nekih Šurmančana krenuo uza stranu. Prtili smo čitav sat do navrh strane, a onda je bilo lakše. Odmorio sam se kod prijatelja Stanka Kordića i poslije puna 3 sata hoda došao kući. Snijeg je prestao padati a nastao  poled, zlo za ljude i za hajvan. Smokve su bile promrzle. Naša stara maslina na Laptu izvaljena od vjetra i težine leda na njoj. Bila je stara i velika. Imali smo dovoljno ulja kada bi rodila. Računalo se da je bila stara oko 2 000 godina…“

 Ovo se odnosi na zimu 1928. – 1929.godine (prije 90 godina).

Iz ovog citata od navedenog autora znači da su postojale masline iz doba Rimljana, ako je ova konstatacija točna. Nažalost, zbog vjetra danas ne možemo vidjeti tu maslinu, ali je bila u mjestu Laptu prije 90 godina. Možda su bile i druge stare masline koje su stradale od nevremena u proteklim razdobljima na drugim lokacijama. Svakako da bi bilo dobro sačuvati postojeće stare masline kroz razmnožavanje i sadnju dobivenih sadnica zbog brendiranja i sveukupnog razvoja maslinarstva Hercegovine.

Najčitanije danas

PayPal Donations

Enter Amount

Idi na vrh
JSN Boot template designed by JoomlaShine.com